Otkrivanje intrigantnih priča

I jubilarni pulski „festival od libri“ koji je u najvećem istarskom gradu i ove godine održan u Domu hrvatskih branitelja, koji se pak pokazao kao savršena i festivalska i sajamska pozornica, svim ljubiteljima lijepe riječi predstavio je veliki broj zanimljivih i intrigantnih novih naslova. Očekivano različitih vrsta i književnih rodova, od beletristike i znanstvene literature preko filozofije i stripa do književnosti za najmlađe. Štono bi se reklo, svatko je mogao doći na svoje, i s obzirom na izuzetnu posjećenost Sa(n)jma očito je i došao, pa su mogli uživati i ljubitelji inovativnih i eksperimentalnih formi kakva je glazbeno-scenski performans Propulzor – Partitura za brod Galeb, održan pretposljednje festivalske večeri u maloj dvorani Istarskog narodnog kazališta.

Otvaranje jubilarnog izdanja festivala Sa(n)jam knjige u Istri

Prostor koji veličinom i uređenjem interijera podsjeća na dvoranu Zagrebačkog kazališta mladih, pokazao se kao iznimno zahvalna pozornica za glazbeno-filmsko-literarni spektakl koji su priredili suscenarist, istraživač arhivskog materijala i autor teksta Andrea Matošević, koji taj tekst i interpretira tijekom performansa, ugledni i nagrađivani skladatelji Alen i Nenad Sinkauz, čija glazba performansu daje kubističku i gotovo metafizičku dimenziju, te također cijenjeni i nagrađivani autor eksperimentalnih filmova Vladislav Knežević, koji je u razumljivo eksperimentalnu filmsku cjelinu oblikovao arhivske filmske, reportažne i fotografske zapise o nekadašnjem „brodu mira“. Riječ je o uistinu jedinstvenom performansu, spoju filma, glazbe i teksta koji zbog svoje prirode nikad ne može biti izveden na isti način, u što se na drugoj izvedbi 14. prosinca mogla uvjeriti i publika u zagrebačkom Kinu Kinoteka. Čitateljima tek preporuka da svakako pogledaju barem jednu izvedbu performansa, ako im se ukaže prilika.

Povijesne i aktualne teme

Andrea Matošević pulski je etnolog i antropolog koji je upravo ovih dana za prošle godine na Sa(n)jmu predstavljenu monografiju Kolos Jadrana: Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. stoljeća osvojio Godišnju nagradu Milovan Gavazzi. Na minulome festivalu predstavio je i monografiju Zidovi pamte – Vizualna etnografija političkih grafita iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri mladog istarskog doktora društvenih znanosti i kulturologa Erica Ušića, njegovu doktorsku disertaciju u kojoj se bavi grafitima i dvojezičnim natpisima koji se i danas mogu vidjeti na zidovima diljem Istre, a koji su najvećim dijelom nastali prije više od 80 godina. Ovaj vrijedan kulturni i povijesni dokument svjedoči o jednom vremenu, stanju društva u njemu te o dominantnim estetskim pa i ideološkim strujama i tendencijama, a kao kuriozitet može se izdvojiti grafit, odnosno parola nastala u godinama neposredno nakon rata i napisana na ruskom, u kojoj je nepoznati autor Staljinu poručio da se drži što dalje od hrvatske Istre.

Generalni dojam o ovogodišnjem festivalu jest da je na njemu promovirano nešto manje premijernih beletrističkih naslova, odnosno da je naglasak stavljen na sociologiju, filozofiju i etnografiju, to jest političke teme. No taj dojam možda i vara, jer je prošlogodišnji Sa(n)jam u velikoj mjeri održan u znaku Slučaja vlastite pogibelji, zasad posljednjeg romana dobitnika Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost Kristiana Novaka, s kojim se ove godine nije moglo ništa nositi. Ni novi roman Nade Gašić Četiri plamena, led, zaključno poglavlje njezine „zagrebačke tetralogije“ koju upotpunjuju naslovi Mirna ulica, drvored, Voda, paučina i Devet života gospođe Adele, ni prva zbirka poezije kulturologa i antropologa Aljoše Pužara Pitanje nadležnosti, niti raskošni Rječnik zaljubljenika u Konavle leksikografa i književnika Vlaha Bogišića, pa ni novi roman pisca i novinara Ivice Đikića Divlji kvas.

Glazbeno-scenski performans Propulzor – Partitura za brod Galeb

U svojoj novoj prozi o Zagrebu Nada Gašić, koja je na promociji romana predstavljena kao najbolja suvremena pripovjedačica i stilistica, bavi se ženama koje su u nekadašnjem Zagrebu, na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, bile optuživane da su vještice, te mučene i spaljivane. U korijenu priče istiniti su događaji, odnosno stvarni dokument iz 1704. o mučenjima i spaljivanjima vještica. Taj se dokument iz današnje perspektive čini nevjerojatno bešćutnim i birokratiziranim, zapravo neljudskim, no autorica kaže da je u ondašnjem društvu imao značenje običnog računa iz neke trgovine. U kratkom vremenu spaljeno je čak 45 žena, a onaj tko je odlučivao o njihovim sudbinama i ujedno je protagonist romana (zapravo antagonist), jest gradski poreznik Martin Eberle. O njemu se danas ne zna ništa, sačuvan je tek taj dokument, pa autorica kaže da joj je razvijanje njegova lika i osobne, obiteljske drame u kojoj će se s vremenom naći predstavljalo veliki izazov. Osobito su zanimljivi odnosi Martina Eberlea sa suprugom, sinom i kćeri. On suprugu tretira izuzetno loše, no ona je submisivna i staje u njegovu obranu. Sinu s druge strane daje savjete kako da se izvuče iz neugodnih situacija, i time ga zapravo pretvara u budućeg sebe, da bi se čitav njegov svijet iz temelja zaljuljao kad mu supruga i kći budu optužene zbog vještičarenja.

Brojna publika na pulskom festivalu knjige

Autobiografski diskurs,
šarm i humor

Posjetitelji festivala Aljošu Pužara znaju kao jednog od dugogodišnjih predstavljača novih izdanja, a taj detalj on je iskoristio da bi na pozornici Crvenog salona sebe predstavio iz više uglova. Doslovce iz više perspektiva, odnosno iz motrišta triju osoba koje je sam utjelovio. Jedan je bio on kao osoba, drugi festivalski promotor, a treći autor debitantske zbirke poezije koji pomalo nesigurno izlazi pred publiku. Performans je bio vrlo zabavan i naišao je na naglašeno odobravanje posjetitelja, kojima je autor neštedimice otkrio i samog sebe. Pitanje nadležnosti predstavljeno je kao zbirka etnografske poezije, dijelom i stoga što je ona dio autorova kulturološkog i antropološkog projekta koji je fokusiran na urbanu svakodnevicu. Pužar u pjesmama pokušava odgovoriti na pitanje gdje nas sve može susresti poezija: na putu s posla kući, u ambulanti, na željezničkoj postaji, u vlaku... Pritom u pisanju teži realističnosti i autentičnosti, on bilježi i promatra stvarnost, ali i samoga sebe u njoj. Govor je nerijetko lokalni, a stil razgovorni, nije mu stran ni ispovjedni diskurs, a sebe u pravilu razotkriva s određenom ironijom i humornim odmakom, jer mu je tako u nekoj mjeri lakše pisati o sebi.

Svoj Rječnik zaljubljenika u Konavle Vlaho Bogišić predstavio je u društvu s Ljubom Gamulinom, Matom Matišićem i Božom Lasićem, i to u programu Histrokozmos, a Konavle su duhovito izabrane kao prva zemlja gost festivala. Istaknuvši da su Istra i Konavle u 20. stoljeću često bili blisko povezani, ne samo mediteranskom klimom i zajedničkim kulturno-povijesnim prostorom, autor je naglasio vlastitu cjeloživotnu povezanost sa „zemljom Istrom“, od djetinjstva kada je odrastao intenzivno čitajući zbirku narodnih priča Istrančice, koju je priredio Vladimir Sironić, a koja je do njega došla zahvaljujući ocu, do rada na Istarskoj enciklopediji, gdje je bio jedan od nositelja programa. Nemalu ulogu odigrale su i istarske vile, za koje kaže da su ga povezale sa svijetom, ali i vrhunska vina, koja su oduvijek podjednako na cijeni i u Konavlima i u Istri.

Napokon, u romanu Divlji kvas Ivica Đikić čitatelje vraća u svoje rodno mjesto Tomislavgrad na početku 1990-ih, te gradi priču koja se može shvatiti i kao nastavak njegova proznog prvijenca Cirkus Columbia. Protagonist je Josip Ljubas zvani Džop, koji se nakon 30 godina života u Njemačkoj vraća u stari kraj. Josip je u Njemačkoj postao kriminalac i dospio u zatvor, a sad bi želio otvoriti pekarnicu i početi drugačiji život. Ali naravno da ništa neće biti onako kako je planirao. Priča romana u suštini je klasična storija o čovjeku koji povratkom u stari kraj, u pravilu u provinciju, uzburka duhove i isprovocira određene događaje i drame, pri čemu se Đikić ne ustručava čitatelje suočiti ni s nekim neugodnim stvarima.

Ugledni inozemni gosti

Ljubitelji devete umjetnosti na Sa(n)jmu su također došli na svoje, jer je jedan od gostiju bio i talijanski majstor stripa Gaetano Tanino Liberatore. Glavna tema očekivano je bio njegov najpoznatiji strip RanXerox, koji je nastajao od kraja 1970-ih do sredine 1980-ih, no koji je danas jednako aktualan i suvremen kao i u to vrijeme. Posrijedi je izuzetno nasilno ostvarenje s eksplicitnim prizorima seksa, a protagonist je bizarno frankenštajnovsko čudovište, agresivni i nemilosrdni antijunak iz naslova koji je emotivan i „mekan“ samo prema maloljetnoj djevojci Lubni. Strip istovremeno funkcionira i kao prikaz tamnog naličja svakoga od nas. Kao svojevrsno ogledalo u kojem se odražavaju naši vlastiti niski porivi, grubost i agresivnost. U tom smislu on je i kritički intonirana subverzivna hiperbola.

Napokon, ali svakako ne i najmanje važno, Sa(n)jam je i ove godine ugostio nekoliko uglednih inozemnih autora, među kojim su se izdvojili nizozemski filozof, esejist i kulturolog Rob Riemen, talijanska profesorica političke filozofije, esejistica i urednica Donatella Di Cesare, te švedska novinarka, utjecajna književnica i angažirana feministica Annika „Karolina“ Ramqvist, koja je predstavila i kod nas objavljen roman Žena medvjed, u kojem je fikcijski nadogradila istinitu priču o prvoj Europljanki koja je utemeljila koloniju u Sjevernoj Americi, nakon što je zbog preljuba završila na nenaseljenom otoku gdje se suočila s divljim životinjama i nepovoljnim vremenskim uvjetima. Svi oni pokazali su se izuzetno srdačnim i otvorenim sugovornicima, što su posjetitelji itekako znali nagraditi.